Dragi naši župljani Sv. Nikole!

 

 

ČESTIT VAM  BOŽIĆ!

 

Iza nas je godina 2013. koja se u katoličkom svijetu obilježavala kao Godina vjere. Mi smo u našoj župi svaki dan slaveći sv. misu molili Vjerovanje. Svaki dan smo prije sv. mise čitali (i pročitali) Katekizam Katoličke Crkve.

 

Pred nama je godina 2014.

BILA VAM BLAGOSLOVLJENA!

 

Što će nam ona donijeti? – Vjernik i pravednik uvijek očekuje dobro u skladu sa svjedočanstvom Sv. Pisma: „Gle, propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere“ (Hab 2,4).

– Vjera je živa ako ima djela, ali „ako nema djela mrtva je u sebi“, kako piše sv. Jakov apostol (Jak 2,17) i opominje Isus da neće ući u Kraljevstvo nebesko svaki koji samo govori, a ne vrši volju Oca nebeskoga (Mt 7,21). – U tom je slučaju pred nama obveza obraćenja.

U protekloj Godini vjere naš Sveti otac papa Franjo napisao je apostolsko pismo „Lumen fidei“ ( „Svjetlo vjere“) iz kojega i naš biskup Josip povodom završetka Godine vjere u svom pismu izdvaja papine riječi: „Kad govorimo o tome svjetlu vjere možemo čuti prigovore mnogih naših suvremenika … kako je takvo svjetlo moglo biti dovoljno za društvo u starini, ali da je beskorisno za nova vremena … i tako se čovjek odrekao traženja velikog svjetla, velike istine, da bi se zadovoljio malim svjetlima koja prosvjetljuju kratak trenutak … prijeko je potrebno uvidjeti osobitu narav svjetla vjere, jer kad se njezin plamen ugasi, i sva ostala svjetla na koncu izgube na svojoj snazi … sve postaje mutno i nejasno, ne može se razlikovati dobro od zla, put koji vodi do cilja od puta na kojem se bez pravoga smjera neprestano vrtimo u krug“.

Slavimo ovih dana Božić – spomen rođenja Isusa Krista u Betlehemu kada je usred noćnih tmina zasjalo „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka“ (Iv 1,9). Božić tako često naši suvremenici vole nazivati blagdanom obitelji. Doista, to je najradosniji blagdan za svaku obitelj, i za obitelj cijeloga čovječanstva – zato što se Spasitelj svijeta rodio u obitelji, svetoj obitelji Marije i Josipa. Mi kršćani vjerujemo čvrsto u istinu da je Bog stvorio čovjeka kao obiteljsko biće – iz obitelji i za obitelj, koja se temelji na trajnoj bračnoj ljubavi da bi takva obitelj bila temeljna stanica društva. Biblijski i crkveni nauk uče da je Bog Stvoritelj htio čovjeka učiniti slikom zajedništva Presvetog Trojstva stvaranjem čovjeka u komplementarnoj različitosti  muškarca i žene koji se u međusobnom odnosu ljubavi prepoznaju u jedinstvenosti djeteta kao treće osobe koja je plod njihove ljubavi. Brak i obitelj postaju i otajstvom saveza Boga s čovjekom i otajstvom Krista i Crkve.

Papa Franjo i naš biskup nastavljaju: „Prvo okruženje u kojem vjera prosvjetljuje ljudski grad jest obitelj … zajednica muškarca i žene… koja je znak i prisutnosti Božje ljubavi … Obećati trajnu ljubav može se samo tada kada se otkrije naum koji je veći od vlastitih planova … vjera nam pomaže shvatiti rađanje djece u svoj svojoj dubini i bogatstvu.“

„Doista je važno čuvati svetost obitelji za napredak društva upravo u ovo naše vrijeme u kojem kao da se ostvaruju riječi svetoga Pavla: „ … doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine uho će odvraćati, a bajkama se priklanjati“ (2. Tim 4,3-4).

Draga braćo i sestre, dragi vjernici! Kao vaš župnik stavljam pred sebe i vas pitanje: Od čega čovjek živi? Hoće li pravednik od svoje vjere živjeti? Je li nam vjera živa i djelotvorna – ili mrtva jer nema djela? – Pitam se može li čovjek biti vjernik, a  zauzimati se za ono što je suprotno sadržaju vjere? Može li ići u crkvu, a biti protiv Božje riječi na kojoj se temelji nauk Crkve? Može li vjerovati u Boga, a odobravati u nebo vapijuće grijehe? (I prosječno obrazovan čovjek zna što se dogodilo Sodomi i Gomori (Post 18,16-19,29) na čijem se mjestu danas nalazi Mrtvo more s najvećom depresijom na svijetu.) Je li istina da propada onaj čija duša nije pravedna? Želio bih da si svatko u dubini svoga srca i savjesti odgovori na ova pitanja te da u svima nama poraste  ljubav prema istini i da nam vjera bude istinska, živa i ljubavlju djelotvorna. Kad se ovo pitam poglavito mislim na dva događaja:

Prvo: U našoj domovini je 1. prosinca bio referendum o braku i obitelji. Kao što znate Varaždin se uz samo tri grada u čitavoj Hrvatskoj (Čakovec, Pulu i Rijeku) izjasnio protiv braka kao zajednice muškarca i žene što je tako očito po prirodnom zakonu i Božjoj ustanovi. Mi vjernici smo žalosni što se većina naših sugrađana  čak 56,94 % povela za onim vođama koji su im preko ateističkih udruga, medija i stranaka žestokom propagandom uspjeli nametnuti protuvjerske i protuprirodne stavove na što su sad ponosni. Ipak se radujemo što se čitava Hrvatska nije osramotila, nego se sa 65,87 % izjasnila za moralne vrijednosti. Zahvaljujemo onima koji su svojim glasom „ZA“ tome pridonijeli. Molimo za obraćenje onih koji su tako teško pogriješili djelom = svojim pisanim „PROTIV“ ili su izostankom s referenduma pogriješili propustom = nisu posvjedočili svoju vjeru.

Budući   da  je  Isus   došao  pozvati

grješnike, ni Bog, ni Crkva, ni papa, ni itko tko je Božji nikoga ne osuđuje – ali na obraćenje poziva, na kajanje i ispravan put. Tko god se obrati bit će spašen. Ali će svatko pred Bogom jednako odgovarati za svoje postupke, kao i za tuđe ukoliko zlo podržava, odobrava, ili se prešutno slaže (to se u moralu zovu „tuđi grijesi“). – Svatko bi se i danas trebao ispitivati čiji nauk prihvaća i slijedi? U vrijeme progona apostoli s Petrom na čelu jasno su rekli farizejima: „Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga … treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“ (Dj 4,19; 5,29).  To je nauk Crkve, nauk pape, nauk biskupa i svećenika, to je vjera ispravnog vjernika.

Drugi događaj zbio se prije prvoga i jednako me ožalostio: Pred završetak Godine vjere organizirali smo (21.i 22. XI.) duhovnu obnovu u našoj župnoj crkvi koju je vodio poznati vjeroučitelj studenata don Damir Stojić. Na predavanje za roditelje nije došla ni polovica, a jednako tako ni njihove djece budućih krizmanika; došlo je nešto više mladih, ali i opet većinom studenata iz drugih krajeva lijepe naše domovine u kojima je vjera živa. Ona kod nas i doslovno izumire: do zaključenja ovoga pisma ove je godine umrlo 85 naših župljana, a bez dugogodišnje ispovijedi 35. Krstilo se samo 40, dok je vjenčano samo 12 parova od kojih je barem jedno od njih iz naše župe – znači li to da mladi žive nevjenčano, da roditelji novi život ne žele, da umirući odbijaju pomiriti se s Bogom? – Čini se da je tako. A ako tako jest, kako bi onda vjera bila živa? Kako će pravednik od vjere živjeti? – Pravednik da, on će živjeti u vječnoj svjetlosti Kraljevstva nebeskog! A što će biti s onim/a koji nema/ju vjere ili s onim/a čija duša nije pravedna ???

– O kad bi sve naše župljane zahvatila svjetlost iz Betlehema, kad bi nas vodio Isus Krist, Svjetlost svijeta, kad bi one koji su u sjeni smrti prosvijetlio Duh Sveti i doveo u Crkvu koja je Svjetlo naroda, a po njoj k Ocu nebeskom! – To bi bila prava radost – za sve!

———————————–

Na kraju vas obavještavam da će za vjerničku djecu Prva sv. pričest biti 18. svibnja, a Sv. potvrda u katedrali 8. lipnja.

Ne zaboravite na svoje vjerničke obaveze: svakodnevnu molitvu, nedjeljnu sv. misu, redovitu ispovijed i sv. pričest, obiteljski doprinos za crkvene potrebe, uopće držati se Božjih i Crkvenih zapovijedi, vršiti djela milosrđa i napredovati u kreposti i svetosti!

 

Svako dobro s Božjim blagoslovom u novoj 2014. godini želi Vam

Stjepan Najman, župnik

i Alexandre Adjimon Djivoédo, župni vikar

sa suradnicima iz Župnog pastoralnog vijeća

tel. 212-412; fax. 201-510

mob. 099-555-39-34 (župnik)

e-mail: stjepan.najman@zg.t-com.hr

zupni.ured.sv.nikola@vz.t-com.hr

www. zupa-sv-nikole-varazdin.hr

 

 

 

 

 

 

  Betlehem – špilja i mjesto rođenja Isusa Krista

 

 

Dragi naši župljani Sv. Nikole!

 

 

ČESTIT VAM  BOŽIĆ

I BLAGOSLOVLJENA

NOVA 2013. GODINA!

 

Ova godina je Godina vjere!  Uvjeren sam da znate kako je 11. listopada 2012. Sv. Otac Papa otvorio Godinu vjere povodom dana početka II. vatikanskog sabora prije 50 godina i povodom dana tiskanja Katekizma Katoličke Crkve prije 20 godina. Ova sveta Godina vjere trajat će do svetkovine Krista Kralja 24. studenog 2013. godine.

Tu je Godinu vjere naš papa Benedikt XVI. proglasio svojim Apostolskim pismom „Vrata vjere“ („Porta fidei“).

 

Vrata vjere širom nam je otvorilo samo Nebo – Bog koji je sišao i rodio se u betlehemskoj špilji/štali koja je otvorena za svakoga tko želi pristupiti, jer vrata koja bi se mogla zatvoriti i nema!

Na početku svog pisma Papa kaže: „Vrata vjere“ (usp. Dj 14,27) koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova praga može se prijeći kada je Božja riječ naviještena a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje čitav život. On započinje krštenjem (usp. Rim 6,4), po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća Gospodina Isusa, koji je darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju u njega.“ (Vrata vjere, 1) .

Kad se Isus rodio u Betlehemu za vladanja cara Augusta i kralja Heroda, a djelovao i umro u vrijeme cara Tiberija i upravitelja Poncija Pilata, evanđelist piše: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime“ (Iv 1,11-12).

 

Na vjeru je Isus pozvao sve koji se žele približiti. Tako je jednom razgovarao čitavu noć s uglednim i učenim Židovom Nikodemom uvjeravajući ga da se za ulazak u Kraljevstvo Božje treba roditi nanovo, odozgor, po vodi i Duhu Svetom; da ono što znamo govorimo, i svjedočimo za ono što smo vidjeli, da nitko nije uzašao na nebo, nego on koji je s neba sišao, da bude podignut na drvo kako bi svaki koji u njega vjeruje imao život vječni, jer Bog toliko ljubi čovjeka da ne želi da itko propadne (usp. Iv 3,1-21). –Nažalost, mnogi to svjedočanstvo Isusovo ne primaju i ne vjeruju mu.

 

Što znači vjerovati? – Prihvatiti i držati istinitim ono što Isus objavljuje, ali i izvršiti što nalaže, a to znači krštenjem se preporoditi, ući kroz ta vrata vjere i hodati s Kristom kroz život primanjem svih ostalih sakramenata i na kraju s vjerom ući kroz vrata smrti u vječni život blaženstva s Bogom.

O tom životu s Ocem nebeskim svjedoči ne samo Isus, nego i Duh Sveti koji je sišao s nebesa da nakon Isusova uzašašća Crkvu trajno učvršćuje u vjeri da je Isus živ i proslavljen kod Oca i sada djelotvoran kroz sakramente spasenja.

Sakramenti su sredstva i putovi po kojima Bog kao Spasitelj ulazi u naš život i mi u njegovo božanstvo. Nema drugog načina da čovjek postane Božji. Zbog toga se treba i ispovijedati i pričešćivati, treba primiti sv. potvrdu, biti u sakramentalnoj ženidbi, zato treba prihvatiti službu svećenika, zato u bolestima treba primati i bolesničko pomazanje, osobito na kraju života. – Vjernici to čine, nevjernici to odbijaju.

 

A ova nas Godina vjere potiče na prihvaćanje i produbljivanje vjere u Isusa Krista, jedinog  Spasitelja svijeta. Ipak, toliki ne idu tim putom, mnogi ne sudjeluju u svetim sakramentima.  Da vam tko pokloni novčani ček, a vi ne sudjelujete u realizaciji podizanja novca u banci, taj bi ček ostao mrtvi kapital i beskoristan znak bogatstva; da vam tko želi pokloniti buket cvijeća kao znak pažnje, poštovanja i dobrih želja, a vi ga odbijete, uvrijedili biste onoga tko vas voli; – tako su sakramenti sredstva dara milosti, posrednici Božje ljubavi i put božanskog života k nama i našeg dolaska k Bogu, ali u tim sakramentalnim obredima u Crkvi treba sudjelovati – odbijanje je nezahvalnost i uvreda Bogu, a za čovjeka ostanak u stanju bijede grijeha i propast zbog njega. Teško je razumjeti kako se čovjek može nazivati vjernikom, a odbacuje Crkvu i sakramente.

 

Osim odbijanja sakramenata i grijeha, ima nažalost i među vjernicima pojava praznovjerja i magije. Dođe tako nedavno u ovaj naš župni ured jedna osoba naručiti sedam misa. Na upit svećenika zašto baš sedam, kaže da joj je tako rekla neka Tara kojoj je otišla jer ju je zanimalo zašto joj je umrlo dijete. – Svećenik, naravno, nije upisao sedam misa po uputi očito profesionalne gatare, nego je osobu u poduljem razgovoru poučio pravoj vjeri u Isusa Krista, što su sakramenti i sv. misa, a što magija.

 

Vjernici bi konačno trebali shvatiti da je svaki horoskop i gatanje bilo televizijsko, telefonsko ili klasično zapravo sotonizam, makar se pokazivalo da je i „pobožno“  kad se služi misom, tamjanom, križem ili sličnim stvarima koje predstavljaju pravu vjeru.

Godina vjere je i godina obraćenja pravoj vjeri i godina oprosta – jubilej, godina milosti Gospodnje. Iskoristite ovo blago Crkve i steknite potpuni oprost od vremenitih kazni za sebe ili za svoje pokojne uz propisane uvjete oprosta u vrijeme ili na mjestima koje su odredili papa i biskupi – hodočašća u Rim ili Svetu Zemlju, pohod katedrali i svetištima BDM, pohod svojoj krstionici, dan župnog klanjanja (3. svibnja), sudjelovanje na predavanjima duhovnih obnova, predavanjima o sadržaju Katekizma  ili Dokumenata II. vatikanskog koncila. Takav potpuni oprost mogu steći i bolesnici i starije osobe kao i osobe koje se za ovakve trajno brinu, ako se u duhu pridruže svetim crkvenim slavljima. Potpuni oprost nije oprost od grijeha, nego oprost od vremenitih kazna zbog grijeha za koje smo se pokajali i koje smo ispovjedili (zato je potrebna ispovijed!), a Bog nam oprašta zaslužene patnje zbog grijeha na ovom svijetu ili na drugom u čistilištu.

 

U našoj župi planiramo u proljeće imati duhovnu obnovu o kojoj ćemo vas obavijestiti na vrijeme. Slavlje sakramenta sv. Potvrde bit će u nedjelju 12. svibnja, a slavlje Prve sv. Pričesti bit će na blagdan Presvetog Trojstva 26. svibnja. No za te se sakramente vjeroučenici trebaju dostojno pripremiti. Roditelje pak upozoravamo da se aktivno uključe u zaštitu svoje djece od štetnih tema nametnutog zdravstvenog odgoja u školi.

 

Uz duhovnu obnovu nemojte zanemariti ni brigu o materijalnim potrebama svoje župe. I u teškim i kriznim vremenima općeg siromaštva dužnost je vjernika pridonositi za potrebe Crkve po 5. crkvenoj zapovijedi, naravno prema svojim mogućnostima – kako je preporučeno jednu do dvije dnevnice godišnje kao svoj obiteljski dar. Posljednjih godina sve manji broj obitelji ili nije u mogućnosti dati svoj dar ili na to nisu obraćale pozornost. Uz redovno održavanje i popravke, uz naše obveze prema biskupiji i podmirivanje prispjelih računa, siromaštvo naših vjernika najprije će se osjetiti u smanjenom grijanju crkve i župnog dvora skupim tzv. industrijskim plinom pa vas stoga molimo za razumijevanje.

 

Svako dobro s Božjim blagoslovom u novoj 2013. godini žele Vam

Vaši svećenici:

                          Stjepan Najman, župnik

Alexandre Adjimon Djivoédo, župni vikar

                    sa svojim suradnicima

tel. 212-412;

fax. 201-510

mob. 099-555-39-34 (župnik)

e-mail: stjepan.najman@zg.t-com.hr

zupni.ured.sv.nikola@vz.t-com.hr

www. zupa-sv-nikole-varazdin.hr