Liturgijska godina

Crkva od svog početka slavi spomen Kristova spasiteljskog djela svakog prvog dana u tjednu, tj. u nedjelju, kada se posebno spominje njegove muke, smrti i uskrsnuća. Nedjelja je temeljni i najstariji kršćanski blagdan. Ona je »prvi dan u tjednu«, kako je zove Sveto pismo Novog zavjeta, spomen Kristova uskrsnuća, djelotvorni znak Krista uskrsnuloga među svojima i »predokus« konačnog susreta s Kristom o njegovu slavnom dolasku.

Zato je nedjelja dan kada se prestaje s redovnim radom, kako bismo svoju radost, u prisutnosti Uskrsnuloga, mogli doživjeti u zajednici Crkve koja se okuplja na slavljenje euharistije.

Tijekom povijesti razvio se osim nedjeljnih slavlja i poseban raspored, red slavljenja Kristovih spasiteljskih otajstava kroz cijelu godinu. Tako se svake godine slavi čitavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja i rođenja do uzašašća i Duhova te do iščekivanja drugoga Kristova dolaska. To slavljenje nije puko sjećanje na događaje spasenja, nego Crkva tim slavljenjem zajedno s Kristom te događaje ponovno otajstveno doživljava, postaje dionicom njihova duhovnog bogatstva i tako se ostvaruje njezino spasenje.

Crkvena godina ima tri velika dijela ili ciklusa: božićni, vazmeni i kroz godinu.

Crkvena (liturgijska) godina započinje nedjeljom koja je najbliža blagdanu sv. Andrije (slavi se 30. studenoga). To je prva nedjelja došašća.