Svima nam je potrebno “obraćenje” praštanje i pomirenje jer smo svjesni da su snage zla i grijeha u nama i među nama često jače od dobra i vjernosti na koje smo pozvani. Potrebno je neprestano se“obraćati” te stalno napredovati na putu istinskog pomirenja s Bogom, jednih s drugima i sa sobom.
Bog nam je definitivno i neopozivo ponudio i darovao oproštenje i pomirenje u Isusu Kristu. Isus je započeo svoje propovijedanje pozivom: “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” Opraštao je grijehe i svoju je moć opraštanja i spašavanja potvrđivao čudesnim znakovima (ozdravljenjima). Svoje je apostole poslao da naviještaju obraćenje za oproštenje grijeha. Ustanovio je euharistijsku žrtvu na “otpuštenje grijeha”. da bismo u njoj otajstveno sudjelovali u njegovoj smrti i uskrsnuću za naše “opravdanje”. Svoju službu pomirenja ljudi s Bogom Isus danas ostvaruje u svojoj Crkvi: apostolima i njihovim nasljednicima dao je vlast opraštati grijehe, a Petru i njegovim nasljednicima simbolički je predao “ključeve kraljevstva nebeskoga”.

Od svog početka, od prvih Duhova Crkva propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha. Krštenjem, potvrdom i euharistijom izvršuje temeljno pomirenje ljudi s Bogom. A ni onima koji su već kršteni nikada ne prestaje propovijedati obraćenje i pokoru; i onima koji su sagriješili poslije krštenja, vlašću koju je primila od Krista, podjeljuje sakramenat pomirenja (sakramenat pokore, ispovijed).

Pomirenje ima uvijek dvije strane:
– pomirenje s Bogom, čiju ljubav i ponudu spasenja odbijamo grijehom;
– pomirenje s braćom, koju grijehom oštećujemo i vrijeđamo (svi su ljudi povezani u dobru i u zlu).

Sakramenat pomirenja potreban je svima koji su teško sagriješili poslije krštenja. No dobro je da slavimo i primamo taj sakramenat i onda kad nismo svjesni teškoga grijeha jer time pokazujemo iskrenost i istinitost našeg nastojanja da neprestano napredujemo na putu obraćenja i pomirenja koje nam Bog nudi i dariva.
Da bi se što bolje izrazio sav misterij (otajstvo) koji slavimo u sakramentu pomirenja, u Crkvi se danas predlažu tri oblika slavljenja tog sakramenta:
– Zajedničko slavljenje pomirenja s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem
– Pojedinačno slavljenje sakramenta pomirenja
– Zajedničko slavljenje pomirenja s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem

Kako se ispovijediti
U ispovijedaonici (pred svećenikom)
Hvaljen Isus Marija! – Uvijek hvaljen!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. (dok to izgovaraš činiš znak križa)
Želim ispovjediti svoje grijeha koje sam učinio (od posljednje ispovijedi koja je bila reci kada).

Sagriješio sam: – govoriš grijehe redom po točkama ispita savjesti;
– grijehe govori poluglasno (niti pretiho, niti preglasno);
– pokušaj se sjetiti što više grijeha;
– govori uvijek istinu;
– ako ne znaš nešto o kršćanskoj vjeri i Bogu, možeš svećenika uvijek zamoliti da ti objasni.

Kad misliš da si sve rekao kaži: To je sve čega se sjećam.
Svećenik će ti tada dati pokoru, to jest dobro djelo koje ćeš učiniti kako bi pokazao Bogu da ti je doista žao i da se želiš popraviti. Pokoru dobro slušaj i zapamti je.

Poslije toga svećenik će ti reći: “Sad se pokaj.”

Tada moliš molitvu kajanja: Kajem se od svega srca što sam uvrijedio Boga najveće i najmilije dobro. Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti.

Svećenik će ispružiti ruku i reći:
Bog milosrdni Otac pomirio je sa sobom svijet
smrću i uskrsnućem svoga Sina
i izlio Duha Svetoga na otpuštenje grijeha.
Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir.
I ja te odrješujem od grijeha tvojih.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Dok svećenik izgovara podcrtane riječi ti činiš znak križa na sebi, i odgovaraš: Amen.

Svećenik: Hvalite Gospodina jer je dobar.

Odgovaraš: Jer je vječna ljubav njegova.

Svećenik: Bog ti otpustio grijehe tvoje. Idi u miru.

Odgovaraš: Bogu hvala.

Ako si zaboravio pokoru zamoli svećenika neka ti ju ponovi.

SVE RIJEČI PISANE TAMNIM SLOVIMA TI IZGOVARAŠ. KOSO PISANE RIJEČI SU PODSJETNIK ŠTO TREBAŠ ČINITI. SVE OSTALE RIJEČI IZGOVARA SVEĆENIK.


Ispit savjesti – djeca
(prema Deset zapovijedi)

Kad sam se ispovjedio zadnji put? Je li prošlo više od godine dana od moje zadnje sv. ispovijedi?

1. Jesam li namjerno zatajio neki grijeh na ispovijedi? Primio Kristovo Tijelo u stanju teškoga grijeha? Jesam li se stidio pokazati da sam vjernik? Bio praznovjeran; odobravao tuđe grijehe, nevjeru, praznovjerje? Jesam li se trudio upoznati svoju vjeru?

2. Molim li se Bogu? Kako se molim? Molim li za druge, zahvaljujem li Bogu za darove koje mi daje? Je li mi prošao i jedna dan da nisam pomislio na Boga? …da se nisam pomolio? Jesam li bez velikog razloga propustio sv. Misu? Kako se ponašam za vrijeme sv. Mise? Smetam li drugima koji se mole; molim li skupa s njima; odijevam li se dolično kad ulazim u crkvu?

3. Jesam li uzalud spominjao Božje Ime, psovao, krivo se zakleo, obećao nešto a nisam izvršio?

4. Pokazujem li svojim roditeljima da ih volim; poštujem li ih dovoljno; slušam; jesam li drzak i bezobrazan prema njima; trudim li se pomogati im; svađam li se s njima? A s braćom i sestrama?

5. Odobravam li pobačaj, eutanaziju, samoubojstvo, zločin, nasilje? Postoji li netko da ga ja ne poštujem zbog nacije, spola, boje kože…? Kako se ponašam prema mlađima od sebe, prema slabijima? Svađam li se često? Tučem; srdim; prezirem druge? Jesam li neumjeren u jelu i piću, jesam li se opio, uzeo drogu, sablažnjavao druge…?

6.- 9. Jesam li govorio nepristojne, besramne riječi, čitao proste, sablažnjive časopise, gledao pokvarene filmove? Jesam li postupao dolično sa svojim tijelom? – ono je hram Duha Svetoga?

7. 10. Trudim li se izvršiti svoje obaveze u školi, kući, Crkvi??? Jesam li nekome nešto namjerno pokvario, ukrao, učinio nemarno, jesam li spreman tuđe vratiti? Jesam li previše sebičan? Pomažem li drugima? Jesam li škrt? Mrzim li nekoga? Želim li ikome zlo? Jesam li zavidan?

8. Jesam li spreman oprostiti uvredu, prvi se pomiriti? Vrijeđam li druge? Laž!!! Jesam li lagao; nekoga nepravedno optužio; prigovarao bez potrebe; bio licemjeran, klevetao, odbio se pomiriti. Trebam li se kome ispričati za nepravdu koju sam mu svojim jezikom nanio?
Grijeha u mom životu će uvijek biti. Hoću li im se prepustiti ili ću se boriti protiv grijeha? Ako i upadnem u grijeh, pred Bogom je odlučujuća moja volja, nakana, nastojanje. Budem li u planini ili u močvari uvijek mogu pogledati prema gore, a tu me čeka Krist koji prašta i kaže idi i ne griješi više.


Ispit savjesti – odrasli

Ispit savjesti – priprava za dobru ispovijed

Prije svega trebamo se pitati: kad sam se zadnji put ispovijedio-la? Je li moja zadnja ispovijed bila valjana? Jesam li izvršio-la zadanu pokoru? Jesam li zlo koje sam počinio-la bližnjemu ispravio-la? Ispovijedam li se suviše rijetko? Živim li dulje vrijeme u teškom grijehu i zato sam opterećen-a i bezvoljan-a u svome životu? (Za intenzivniji duhovni život bilo bi dobro ispovijedati se barem jednom mjesečno ili češće ako imamo teški grijeh i pričešćivati se svake nedjelje i blagdana, ako nemamo teškog grijeha.) Pristupam li sakramentu sv. Ispovijedi s iskrenom nakanom čišćenja duše i oslobađanja svojeg bića od tereta grijeha, obraćenja, obnove života i produbljenja prijateljstva s Bogom ili pak pristupam iz običaja, bez prave želje za popravkom života ? Kajem li se iskreno za svoje grijehe? Jesam li svjesna-tan koliko mi upropašćuju život? Odričem li se iskreno svakoga grijeha i odlučujem li iskreno da više neću griješiti ili mislim nastaviti griješiti i poslije ispovijedi? (Ako nema iskrenog kajanja i odluke da više nećemo griješiti, kao i ako svojevoljno zatajimo neki teški grijeh, ispovijed nije valjana i ne opraštaju nam se grijesi. Tako činimo još i novi grijeh, tj. svetogrdno se ispovijedamo i primamo sakramente bez prave nakane. Svaka sv. Ispovijed je zapravo obraćanje i odricanje od svakoga pa i najmanjega grijeha i potpuno opredjeljenje za Krista i život u njegovoj ljubavi i milosti.). O koliki su propali radi manjkave ispovijedi! znamenita je rečenica sv. Terezije Avilske.

Grijesi protiv deset Božjih zapovijedi

1. Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova uz mene!
Je li mi Bog na prvome mjestu u životu? Imam li neke druge bogove uz Njega? Npr. novac i materijalno bogatstvo, karijera, ugled, čast, vlast, dobar glas, tijelo i tjelesnost, prestiž u društvu i među rođacima i prijateljima, sebeljublje, odjeća i vanjski izgled… Jesu li mi možda drugi ljudi (sportaši, političari, glumci) ili možda stvari (kompjuter, automobil, kuća,), idoli ili bogovi? Jesam li sumnjao o vjeri? Dajem li Bogu dovoljno svoga vremena? Molim li redovito ili kroz dulja razdoblja zapuštam molitvu? Jesam li rastresen-a, brzoplet-a u molitvi ili na misi? Čitam li Bibliju, vjerske knjige ili časopise i tako produbljujem svoju vjeru? Tražim li Boga iskrenim srcem? Vjerujem li iskreno u Božju pomoć u životu? Jesam li mrzio Boga ili mu prigovarao-la zbog križeva, patnje ili bolesti? Jesam li praznovjeran-na? Idem li nadriliječnicima, bioenergetičarima, radiestezistima… Jesam li išao-la na tečajeve transcendentalne meditacije, joge, sudjelovao u obredima istočnjačkih sekti (Sai Babin pokret, Hari Krišna, Bahai, New Age, i sl.)? Jesam li sam-a ili mi je netko drugi gatao u šalicu, dlan, karte ili slično? Čitam li horoskop, vjerujem li zvijezdama? Zahvaljujem li Bogu za sva dobročinstva u svome životu? Jesam li zatajio-la svoju vjeru iz obzira, stida i straha? Izrugujem li se drugima zbog vjere? Pripadam li kakvom društvu ili stranci koja niječe Boga ili relativizira moral? Jesam li kad počinio-la svetogrđe, primao-la Pričest ili druge sakramente u teškom grijehu, oskvrnuo-la Bogu posvećene predmete ili osobe? Jesam li ogovarao-la ili klevetao-la Bogu posvećene osobe ( biskupe, svećenike, redovnike i redovnice…)

2. Ne izusti Imena Gospodina Boga svoga uzalud!
Jesam li psovao-la, zaklinjao-la, kršio-la zavjete, uzaludno i bespotrebno izgovarao-la Ime Božje ili imena svetaca? Poštujem li svetost Božjeg Imena? Prostačim li i često i bespotrebno spominjem đavla? Proklinjem li?

3. Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji!
Nedolazak na Svetu misu u nedjelje i zapovijedane blagdane (Božić, Tijelovo, Veliku Gospu i Svi svete) je grijeh. Rad nedjeljom ili zapovijedanim blagdanom, obavljanje na Dan Gospodnji onih poslova koje radimo svakodnevno također. Dan Gospodnji se mora razlikovati po djelatnostima od ostalih dana i treba više biti posvećen Bogu. Jesam li u adventu i korizmi bio na javnim zabavama? Zakašnjenje na Sv. misu, rastresenost i nedovoljna pažnja na Sv. misi. Jesam li izvršio svoju uskrsnu dužnost (Sv. Ispovijed i Pričest o Uskrsu)? Minimalizam u vjeri (kad činimo samo ono što je propisano i ništa više od toga). Dolazak na Sv. misu samo iz običaja i nevjerovanje u vrijednost, veličinu i duhovnu korist Sv. mise. Nedavanje priloga za potrebe Crkve i siromašnih. Jesti meso petkom i neodržavati post na Čistu srijedu i Veliki petak.

4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
Neslušanje, preziranje i nepoštovanje roditelja, starijih, učitelja… Nepoštovanje roditeljskog autoriteta. Neposjećivanje roditelja, nepomaganje u potrebi i nezahvalnost prema njima. Loše mišljenje ili govorenje o njima. Roditelji se trebaju pitati: daju li dobar primjer djeci u vjerskome životu, brinu li se materijalno i duhovno za djecu, poučavaju li djecu o molitvi, vjerskim istinama i kršćanskom moralu, prate li što im djeca čitaju (časopise koji su ispod razine kršćanskog morala) i gdje sve izlaze? Jesu li prema djeci bili previše grubi, ili previše popustljivi, nepravedni, navodili ih na grijeh ili davali loš primjer, napustili obitelj ili nanosili obitelji trpljenje lošim životom, kockanjem, pijanstvom, lošim društvom.

5. Ne ubij!
Ubojstvo, pobačaj, tučnjave, uvrede, svađe, prepirke, neumjerenost u jelu i piću, davanje lošeg primjera, droga, nanošenje štete vlastitom i tuđem zdravlju, prijetnje i mučenje drugih ljudi, vrijeđanja, ponižavanja drugih, optuživanje, samoubojstvo, željeti sebi ili drugima zlo ili smrt, osveta, mržnja, nepraštanje, mrzovolja, pesimizam. Nagovaranje ili sudjelovanje kod pobačaja ili ubojstva (jednak grijeh kod pobačaja imaju majka i otac: svi koji sudjeluju, pomažu ili nagovaraju kod pobačaja), čedomorstvo, srditost, gnjev, ljutnja… Oholost, egoizam, škrtost, sebičnost i pretjerana obuzetost sobom… Pretjerana izbirljivost i gurmanstvo u jelima, škoditi zdravlju pretjeranim dijetama i postovima radi vanjskog izgleda. Nepoštivanje prirodnog dnevnog ritma: prekasno odlaženje na spavanje navečer ili predugo spavanje po danu. Odlasci u previše mračne, zadimljene i bučne disco-clubove ili kafiće i ostajanje u njima do dugo u noć, raskalašene zabave bilo koje vrste…
Pretjerano izbivanje i zapostavljanje obitelji zbog hodanja po gostionicama i drugdje, kockanje za novac… Općenito nepažnja na disciplinu i urednost u životu, lijenost i neurednost bilo koje vrste, pretjerano gledanje TV-a, pretjerano pušenje… Bespotrebno izostajanje iz škole ili fakulteta, neučenje i općenito neizvršavanje svojih obveza u školi i na poslu. Lijenost u pomaganju roditeljima u kući.

6. Ne sagriješi bludno!
Besramne i bludne misli, riječi i djela, požudni pogledi, čitanje i gledanje nepristojnih i pornografskih filmova, knjiga i časopisa. Preslobodno maženje i ponašanje prema mladiću ili djevojci, tzv. “filmski poljupci prije braka”. U braku – čuvanje od začeća bilo kakvim kemijskim ili mehaničkim sredstvima (spirala – koja je abortivno sredstvo, kondom, pilula – također ponekad abortivno djeluje, dijafragma, te sterilizacija i umjetna oplodnja…). Izbjegavanje potomstva i strah od djece – egoizam udvoje, (za planiranje obitelji dopuštena je samo metoda plodnih i neplodnih dana, koja je i najzdravija i najbolje izgrađuje bračnu ljubav). Nedolično i nečedno ponašanje. Seksualni odnosi prije braka, preljub, samozadovoljavanje, homoseksualni odnosi, pretjerana tjelesnost i obuzetost seksom i drugim spolom. Perverzije u braku. Nedolično i previše izazovno odijevanje, previše kratka ili previše uska odjeća… Življenje u nesakramentalnom braku (osobe koje žive u nesakramentalnom braku ne mogu primiti sv. Ispovijed ni bilo koji drugi sakramenat, osim u slučaju smrtne opasnosti ). Odlaženje na nudističku plažu…

7. Ne ukradi
Krađa, uzimanje stvari iz poduzeća ili s javnih mjesta, uništavanje javne društvene imovine, prijevara, previše laka i nedopuštena zarada, sumnjivi poslovi, oštećivanje drugih, nevraćanje duga (ukradeno smo dužni vratiti ili nadoknaditi ako je moguće ili istu vrijednost dati za siromašne), gramzljivost za novcem i materijalnim, primanje mita, nedovoljno cijenjenje truda i napora drugih. Švercanje u tramvaju i autobusu ako imamo mogućnost plaćanja. Nedovoljan trud i neodgovornost u radu, lijenost. Uskraćivanje plaće radniku je teški, u nebo vapijući grijeh.

8. Ne reci lažna svjedočanstva!
Sitne i krupne laži, neiskrenost, hvalisanje, suvišne i bespotrebne riječi, neozbiljnost, ogovaranje tj. iznošenje tuđih pogrešaka, klevete tj. izmišljanje ili uveličavanje tuđih mana ili pogrešaka, lažna obećanja, uznositost, taština, oholost, sebičnost, kritiziranje, prigovaranje, suđenje i osuđivanje drugih, neodgovornost, ravnodušnost, tvrdoća srca na tuđe nevolje.

9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!
Željeti tuđeg ženidbenog druga ili učiniti s njime preljub. Učiniti brakolomstvo. Biti previše prisan i previše se viđati s tuđim ženidbenim drugom.

10. Ne poželi nikakve tuđe stvari!
Zavist i natjecanje s drugima u stjecanju materijalnih dobara, škrtost. Materijalizam i obuzetost novcem i stjecanjem materijalnih dobara, a zanemarivanje duhovne dimenzije čovjeka od koje se zapravo živi. “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih”, reče Isus i “Tražite najprije Božje Kraljevstvo, a sve će vam se ostalo nadodati.”
Imaš li osim ovoga koji drugi teški grijeh? Što misliš, koja je tvoja najveća mana ili pogreška?
Isus nikada neće odbiti ni najvećeg grješnika, ako ovaj moli njegovo milosrđe. Ono što Bog jedino od nas očekuje jest naša ljubav. Ako iskreno ljubimo Boga, onda nema tako velikog grijeha kojeg nam On ne bi oprostio. Pristupimo zato k ispovijedi iskreno, ponizno i skrušeno.