Dragi župljani sv. Nikole i dragi sugrađani!

Lijepo Vas pozdravljam i želim se predstaviti: Zovem se Stjepan Najman, svećenik sam i župnik Sv. Nikole unutar čijih ste granica župe obuhvaćeni. Poziv mi je i zadaća naviještati Isusovu vjeru i brinuti se za duhovno dobro vjernika rimokatolika. Obraćam Vam se s obrazloženjem svoje vjere, svoga djelovanja i svojih stavova. Budući da su neki od Vas u stanovitom smislu udaljeni, želim se malo približiti i upoznati.

Isus Krist koji se rodio prije 2021. godinu je živi Bog s nama. On je apsolutna Istina i jedini Put koji nas vodi k Ocu nebeskom u Život vječni (Iv 14,6). On je raspeti, uskrsnuli i proslavljeni Sin Božji koji nam od Boga Oca daje Duha Svetoga. On nas po sedam svetih sakramenata u Crkvi sjedinjuje sa svojim božanstvom i tako nas uvodi u vječno spasenje duše i tijela. Mi propovijedamo njegov božanski nauk.

Vjerujem da znate za običaj božićnog blagoslova obitelji kada svećenik jednom godišnje dolazi u domove katoličkih vjernika „s križecom“. Taj križić koji svećenik nosi i kojim blagoslivlje zove se „pacifikal“ tj. mironosni – na latinskom pax znači mir. – Svećenik ulazi u stanove obitelji s pozdravom „Mir kući ovoj – i svima koji prebivaju u njoj!“ Tako je Isus uputio svoje apostole:   U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’  Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas… I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’  (Lk10,5-6.9).

Prijašnjih godina po objavljenom rasporedu dolazili smo svima koji su za to bili prijavljeni. Ali prošle godine zbog pandemije COVIDA-19 redoviti je blagoslov bio odgođen, pa smo se od sredine veljače odazivali na pojedinačne pozive. Tom prigodom uglavnom nismo primali nikakve novčane priloge obiteljskog dara i takav je susret i molitva bez opterećenja novcima bio za nas tako slobodan i lijep. – Da se razumijemo, ne pravimo se da novci ne trebaju, dapače, nužni su za uzdržavanje svih crkvenih građevina, potreba i obaveza. Novce nismo primali zbog toga što su nekim obiteljima prihodi bili bitno smanjeni, a mnoge obitelji su tijekom prosinca, siječnja i veljače svoj obiteljski dar već donijele u župni ured ili uplatile na bankovni račun naše župe. Nismo se nadali takvom odazivu i ugodno smo se iznenadili da mnogi misle na svoju župu i osjećaju opravdanost 5. crkvene zapovijedi: „Pridonosi za crkvene potrebe“.

Bilo bi stoga lijepo da i ubuduće tako bude, pa da kod blagoslova obitelji ne primamo novčane priloge obiteljskog dara za župu. Neka to bude najprije slobodan susret i pobožna molitva. Puno puta smo doživjeli da je nekima „glavna briga“ kako svećeniku odmah dati novce, a kad svećenik ne uzme pripremljene novce na stolu, onda za njim trče i do trećih susjeda jer je svećenik „zaboravio uzeti novce“ – nismo zaboravili, ali ne želimo sami ništa uzimati, nego tko nam je dao zahvalno smo primili. Isto tako više puta smo svjedočili trenutku iskrenosti da su za nas pripremljene novce posudili – ne želimo takav blagoslov obitelji! Jednako tako ponegdje „u zraku osjećamo“ da neki taj dar daju „preko volje“ samo zato što je to običaj, jer „tako to svi rade“ ali to ne čine rado – ni takvu neiskrenost ne volimo!

Zato Vam pišem ovo pismo prije ovogodišnjeg blagoslova obitelji da se možete pripremiti za taj susret – bez novaca! A novce – njih možete dati nekom drugom zgodom: tijekom godine navratiti u župni ured, uplatiti na IBAN župe, uzeti u crkvi na polici za tisak već ispisanu uplatnicu i dati koliko želite. – Vaša obveza pridonositi za crkvene potrebe je Vaš dar. Okvirna preporuka je da bi to bilo godišnje jedna do dvije dnevnice, ili dar za crkvu od godišnjeg prihoda možda manje od jedan posto. – Koliko je to za Vas? To znate Vi sami. Znate da je dnevnica umirovljenika bitno drukčija od one velikog posjednika. Mi pak ne određujemo ništa i ne gledamo tko je što, nego smo zahvalni.

Lijepo bi bilo da u tome po svojim mogućnostima sudjeluju svi koji trebaju crkvene „usluge“ – da ih ne dobivaju na „tuđi račun“, jer ako neki nikada ništa nisu dali za uzdržavanje crkve i svećenika, da su svi takvi, crkva bi se već davno urušila i svećenik bi umro. Ali na sreću ima onih koji se brinu da se to ne dogodi, nego daruju da svećenik može pristojno živjeti i crkva biti prikladno uređena – i sve je to „ogledalo“ župljana.

Neki pak su u zabludi jer misle da župa dobiva iz državnog proračuna i da svećenici imaju državnu plaću, jer tako često pišu novinari. Istina pak je sljedeća: određeni iznos iz državnog proračuna dobivaju biskupije kao naknadu za oduzetu crkvenu imovinu koju država ne želi vratiti (npr. zgrada FOI-a u Varaždinu, ili bolnica Sestara milosrdnica u Zagrebu, itd.). A iznos se izračunava kao prosječna plaća po broju župa što neki pogrešno shvaćaju kao da svaki župnik dobiva prosječnu državnu plaću, a istina je da se svećenici uzdržavaju od vjerničkih darova po propisanom biskupijskom pravilniku. A iz fonda državnog novca biskupije grade nove crkve ili pomažu u velikim obnovama crkvenih građevina koje su kao spomenici kulture i turistički ures sela i gradova. Isto tako financiraju se i potrebe Caritasa, njegovih pučkih kuhinja i domova za umirovljenike.

Neki također misle da svećenik „ništa ne radi“. Odsluži misu – i gotovo. – Ali mise su svaki dan i ujutro i navečer, nedjeljom čitavo prijepodne i veći dio popodneva, prije mise na raspolaganju je za ispovijed, česti sprovodi i mise zadušnice, pobožnosti u svibnju, listopadu i u korizmi, krštenja i vjenčanja, svakodnevno i tjedno euharistijsko klanjanje – to je svećenik, liturg ili bogoslužnik; priprave zaručnika za vjenčanje i roditelja za krštenje, vjeronaučne pouke za prvopričesnike, firmanike i odrasle koji nisu primili sakramente – to je učitelj; vođenje matičnih knjiga krštenih, vjenčanih, umrlih, pričešćenih, krizmanih, vođenje kartoteke obiteljskih podataka, urudžbeni zapisnik, arhiviranje spisa i pisanje dopisa, blagajnički dnevnik, godišnja statistika i financijski izvještaj – to je uredski posao; duhovni razgovori i savjetovanja; dogovori s majstorima za radove i popravke; fizički poslovi: kositi travu u bivšem vinogradu, penjati se po ljestvama i skeli i promijeniti žarulje i reflektore, s teleskopskim štapom očistiti paučine ispod visokih svodova u crkvi; pripremiti se za propovijedi, pa za to, a i inače nešto (više) i čitati; službeno se i osobno moliti – za sve to treba vremena i volje.

Svi mi imamo svoja prava i dužnosti:

1. Svećeniku je dužnost slaviti svete sakramente – vjernicima je dužnost sudjelovati u bogoslužju.
2. Svećenik ima dužnost učiti vjernike – vjernici moraju poslati svoju djecu na vjeronauk.
3. Svećenik se treba brinuti za crkvu i crkvenu imovinu – vjernici imaju dužnost pridonositi za crkvene potrebe.
4. Svećenik ima dužnost posjećivati vjerničke obitelji – vjernici trebaju primiti svećenika.
5. Izvršavanje svih naših dužnosti izraz je naše ljubavi i poštovanja prema Bogu i prema bližnjima.

Međutim, neki to ne čine – imaju li onda ista prava kao i oni koji su redoviti u svojim dužnostima?

– U dogovoru sa Župnim pastoralnim vijećem odredili smo da oni koji osnovne dužnosti prema župi ne izvršavaju, ne mogu imati ni ista prava. Tako npr. sprovodne mise zadušnice neće imati odmah poslije sprovoda, nego unutar tzv. kumulativnih misa s vjerničkom zajednicom, jer takvi ljudi na misi najčešće ni ne sudjeluju – ili ne znaju, ili ne žele. Naravno nijednoj krštenoj osobi nećemo uskratiti sprovod, ni molitvu Crkve za vječno spasenje, pa ni sv. misu, ali tražimo i odaziv na dužnosti …

Kod onih koji su nas do sada primali za blagoslova obitelji ili se za to prijave ostavit ćemo Knjižicu obiteljskog dara u koju si sami mogu ubilježiti svaki svoj dar da imaju uvid u to kada su i koliko darovali za svoju župu. Iz iskustva svoje rodne obitelji znam da je moja majka više puta znala reći: „Ne znam jesmo li ove godine dali što za crkvu ili nismo“ – a vrijeme brzo prolazi pa ne pamtimo ili zaboravimo, ili mislimo da je to „bilo nedavno“ a proteklo je već više vremena. – Naravno da oni koji nemaju ne mogu što ni dati, ali bilo bi dobro da s time upoznaju župnika, pa će župa takvima i sama pomoći prema svojim mogućnostima. – Zato svećenik treba upoznati župu i župljane – pa i u njihovim domovima. Zato svoje župljane obilazi barem jednom godišnje u nadi da će naići na otvorena srca.

Želim Vam mir i dobro i unaprijed Sretan i radostan Božić i blagoslovljenu novu 2022. godinu,  a kod onih koji nas dočekaju za blagoslov obitelji čestitku ćemo si i osobno izmijeniti.

U Varaždinu, u adventu 2021.                                                                                                                                                                                                                  Stjepan Najman, župnik